Biomasa je jedna od vrsta obnovljivih izvora energije koja nastaje od živih ili nedavno živih organizama. Kad se govori o biomasi najčešće se misli na drvo. Drvo se uspješno koristi još od početka ljudske vrste kao izvor energije za grijanje i pripremu hrane.
Zašto je biomasa obnovljivi izvor energije? Biomasa je obnovljivi izvor energije jer svi živi organizmi, prvenstveno biljke, mogu ponovo narasti u relativno kratkom vremenu. Pametnim korištenjem resursa iz biomase može se postići kontinuirana eksploatacija u smislu da se količina biomase koja se koristi prilagodi količini biomase koja se obnovi kroz rast biljki u istom vremenskom periodu.
Biomasa je danas jedan od najvećih obnovljivih izvora energije, zajedno s korištenjem energije vode i vjetra za proizvodnju korisne energije. Za razliku od ostalih obnovljivih izvora energije biomasa ima jednu veliku prednost – može se proizvoditi gotovo svugdje na planetu. Mnoge energetske studije pokazuju da bi biomasa mogla postati jedan od najvažnijih izvora energije u budućnosti, tj. izvor energije nad kojim se može izgraditi ekonomija čiste energije.
Opće prihvaćeno mišljenje o biomasi je da je to neutralni izvor energije sa strane ispuštanja ugljikovog dioksida u atmosferu – količina CO2 koja se ispusti prilikom sagorijevanja otprilike je jednaka količini CO2 koja se uzima iz atmosfere prilikom rasta biljaka. To znači da korištenje biomase rezultira puno manjom štetom za okoliš od korištenja standardnih fosilnih goriva – nafte, plina i ugljena. Usprkos ovim prednostima, nekontrolirano korištenje biomase moglo bi rezultirati većom štetom za okoliš nego da se jednostavno koriste fosilna goriva. Glavni razlog tome je što su fosilna goriva neaktivni prirodni čimbenik i njihovom eksploatacijom ne nastaje biološka rupa, kao što to nastaje recimo sječom šuma. To sve rezultira činjenicom da je izuzetno važno da se biomasa koristi na održiv način.
Održivost korištenja biomase kao izvora energije je nešto što se može postići prikladnim upravljanjem tim resursima. To uključuje mjere predostrožnosti i mjere planiranja korištenja s vidom da se napravi najmanji negativni utjecaj na okoliš i ekonomiju. Jedan od većih problema koji može nastati i koji se mora spriječiti je konkurencija između proizvodnje hrane i proizvodnje energije. Isto polje može se zasaditi nekim od osnovnih razloga: proizvodnja hrane, proizvodnja biomase (recimo drva), proizvodnja uljane repice (biodizela) ili recimo proizvodnja kukuruza za gorivo (bioetanol). Svako korištenje polja drugačije od proizvodnje hrane smanjuje količinu hrane dostupnu na tržištu i samim time diže cijenu hrani. Pojedine države već sad imaju problema s osiguravanjem novaca za uvoz dovoljne količine hrane, a poskupljenjem hrane glad bi se naravno proširila.
Jedno od mogućih rješenja je korištenje nusprodukata kod proizvodnje hrane kao izvor biomase. To bi značilo da se stablo pšenice ili kukuruza nakon što se korisni dio uzme za hranu koristi kao biomasa za proizvodnju energije. Dodatno, umjesto da se šume ruše za dobivanje biomase, mogu se koristiti samo otpadci iz šume i prirodno srušena stabla.
Bez obzira koji se način korištenja biomase koristio mora se zadovoljiti glavni kriterij obnovljivosti – količina biomase koja se koristi mora biti jednaka količini biomase koja se obnavlja u prirodi. Bez toga nema održivosti, a nije zadovoljen ni uvjet da je biomasa neutralni izvor energije što se tiče ispuštanja ugljičnog dioksida.
Izvor: www.izvorienergije.com
07.07.2019.